Prošlo je desetak mjeseci otkako je Robert Pauletić osnovao grupu na Facebook-u kako bi upozorio na neprihvatljivo imperijalno širenje zagrebačkog slenga koji istiskuje i hrvatski jezik i dijalekte, na sve dijelove Hrvatske. Neki su se tada ponadali da će se dogoditi nešto konkretno u zaštiti hrvatskog jezika i lokalnih dijalekata pred najezdom „kajkanja“. Tim više što je Pauletić svoju inicijativu predstavio i Igoru Zidiću, predsjedniku Matice Hrvatske.
ZABRANJENO U IME ISUSA KRISTA, SVIMA S NESLANOVCA IĆI U KLADIONICE I AUTOMAT KLUBOVE!
TKO POSLUŠA, BIT ĆE BLAGOSLOVLJEN!
župnik
Župnik don Šimun opet sa stupova poziva stanovnike Neslanovca da ne idu u kladionice i mjesta s automatima za kockanje. Ovo je samo nastavak njegovih višekratnih poziva s propovjedaonice i upozorenja o gubitku duše i ljudskog dostojanstva onih koji se prepuste kladionicama.
Kladionice su kod nas postale sastavni dio života mladih i onih manje mladih, koji ne mogu zamisliti dan bez odlaska u kladionicu. Svi se oni nadaju velikim dobicima, a malo ih je koji dobiju. Malo ih je koji vide ikakav problem u svojim posjetima kladionicama nekoliko puta dnevno. Ovako govori jedan „Sve mi je vezano uz kladionicu. O njoj razmišljam, o njoj pričam, koristim kladioničarski sleng, sve gledam iz perspektive kladionice.“
Nitko od njih ne zna novčanu bilancu svoga dugogodišnjeg klađenja i svi misle da su „u plusu“. Oni rijetki dobici ostaju im u sjećanju, a zaboravljaju svakodnevne uloge, čiji zbroj uglavnom višestruko premašuje dobitke. Također malo njih misli da je kladionica prvi korak i dobar put u pravo kockanje.
Malobrojni doktori koji se u Hrvatskoj bave liječenjem ovisnosti o kockanju upozoravaju da u Hrvatskoj ima oko 50000 ovisnika o kocki. Pretpostavlja se da skoro svaki drugi hrvat koristi razne igre na sreću, od lutrija do kladionica …
Mnogim ljudima u Dalmaciji i drugim nezagrebačkim regijama, već dugi niz godina paraju uši izrazi koji se čuju na televizijama, tipa: „kaj ne“, „kužiš ili ku'iš“, „fotka“, „repka“, „roćkas“,“guba“, „ideš“ itd. a s kojim nas bombardiraju svakim danom sve više.
Također pogrešno uzlazno naglašavanje riječi na zadnjem ili prvom slogu kao: detálj umjesto dètālj, parlamént umjesto parlāment, procés umjesto pròces, bunár umjesto bunār, lavór umjesto làvōr, Vélebit umjesto Velèbit, Pálagruža umjesto Palāgruža , góspodarski umjesto gospòdārskī, óporavak umjesto opòravak, telefón umjesto telèfōn itd.
Rekli su
Funkcija djeteta je da živi svoj život - ne život koji mu zabrinuti roditelji misle da bi trebalo živjeti, niti život u skladu s ciljevima pedagoga koji misli da zna najbolje.
Alexander S. Neill
